Med je oduvijek korišten u ljudskoj ishrani ne samo kao zaslađivač, već i kao značajno sredstvo u liječenju raznih bolesti.

I danas je njegova upotreba značajna zahvaljujući otkrićima koja idu u prilog njegovoj djelotvornosti i višestrukoj namjeni. Mnogi potrošači biraju medove po njihovoj gustoći, boji ili okusu, a zapostavlja se djelotvornost pojedinog meda za razne tegobe. Prirodna osobina meda je kristalizacija (redovita „bolest“ svakog prirodnog meda) gdje on, ovisno o odnosu glukoze i fruktoze u njemu, redovito prelazi u kristalno stanje. Pri tome se djelotvornost i kvaliteta meda ne narušavaju. Kristalizacija kod nekih medova nastupa nakon nekoliko dana (uljana repica), a nekima je potrebno i nekoliko godina za ovaj proces (bagrem).

Mnoge osobe izbjegavaju med sa obrazloženjem da im „sjedne” na želudac. Med izutetno dobro veže vlagu iz okoline, i kada dospije u želudac, pokupi na sebe vlagu iz sluznice, što neke osobe osjete. Uz konzumiranje meda treba neposredno prije ili poslije popiti 1-2 dl vode ili čaja, što će u potpunosti otkloniti spomenute tegobe.

Alergija na med i druge pčelinje proizvode. Ponekad se događa med kod pojedinih potrošača izaziva manje ili veće alergijske tegobe. Uglavnom se radi o reakciji organizma na pelud, koji se redovito nalazi u medu. Takve osobe su u pravilu osjetljive i na pripravke u koje se stavljaju veće količine peludi. Postupak uzimanja meda, u takvim slučajevima, treba ograničiti na podnošljive količine, kroz duži vremenski period.

Po sastavu razlikujemo dvije osnovne vrste meda:

Medljikovac (šumski med) – nastaje sakupljanjem i preradom slatkog soka sa lišća drveća. Sok se ponekad luči sam ili nastaje kao slatka izlučevina biljnih ušiju, koje ju izlučuju posebnim žlijezdama. Medljikovci su priznati kao kvalitetni medovi bogatiji mineralima i desetke puta u odnosu na druge medove. Obično su jače arome i intenzivnijeg mirisa. Naša hrastova medljika, ovisno od godine, je izuzetno tamne boje – gotovo crna, i preporučamo ju kod slabokrvnih osoba kojima nedostaje minerala u organizmu. Hrastova medljika je i izuzetno antioksidativno sredstvo što su pokazala i znanstvena testiranja.

Nektarni – nastaje tako što pčele posjećuju razne cvjetove i iz njih sakupljaju slatki sok – nektar, od kojega preradom nastaje nektarni med. Opisat ćemo neke vrste nektarnog meda, njihove osobine i djelovanje:

  • Bagremov med – Izuzetno bistar, gotovo proziran, med, ponekada ima i žućkastu boju ako ga pčele pomješaju sa kupinom ili nekom drugom vrstom meda. Poznat je kao blag i prihvatljiv kod navikavanja djece na korištenje meda. Pomaže kod nesanice, smirivanja i opuštanja organizma. Zbog svojega blagog i neutralnog djelovanja pogodan je za zaslađivanje kave i drugih napitaka.
  • Lipov med – Žuto zelenkaste boje, ugodne i intenzivne arome lipe, blago kiselkast. Pomaže kod prehlada, viroza i drugih stanja gdje je poželjno preznojavanje organizma. U kombinaciji sa lipovim čajem postiže još bolji učinak. Osobe sa srčanim tegobama trebaju biti oprezne kod uzimanja ovoga meda.
  • Cvjetni (livadni) med – Ovisno o sastavu može biti raznih boja i gustoće. U proljeće je svjetlije boje, a krajem ljeta je obično tamniji. Po svome sastavu potječe od više vrsta biljaka (monofloran) i stoga je i njegova djelotvornost široka. Koristi se za reguliranje probave, poboljšava rad jetre, daje energiju iscrpljenima… Preporuča se djeci u razvoju, ali i starijim osobama.
  • Kestenov med – Tamnije boje, gorkasto oporog okusa i intenzivnog mirisa. Preporuča se kod želučanih tegoba – gastritisa i čira želuca.